P: Da li organizacije proizvođača mogu primjenjivati minimalnu cijenu prilikom prve prodaje proizvoda svojih članova?
 

O: Ne. Iako se pravila o tržišnom natjecanju (članci 101.-106. UEFEU-a) primjenjuju na proizvodnju i trženje proizvoda ribarstva i akvakulture, OP mogu biti izuzeti u nekim slučajevima (članak 41. stavak 1. Uredbe o ZUT-u). Prema tome, ne postoji mogućnost da OP obveže svoje članove da primjenjuju minimalne cijene niti može zabraniti da prodaju ispod minimalne cijene. Namjena cijene pokretanja mehanizma skladištenja (trigger price) je samo aktivirati mehanizam skladištenja. OP koja koristi mehanizam skladištenja može primiti financijsku potporu kroz EFPR. Prema tome, inicijalna ili cijena aktiviranja ne sagledava se kao minimalne cijena u smislu pravila o natjecanju.

 
P: Mogu li nadležna tijela država članica uspostaviti različite cijene aktiviranja mehanizma skladištenja za određene proizvode ovisno o ribolovnom području? Da li svaka država članica mora uspostaviti jedinstvenu cijenu aktiviranja za određenu vrstu ili ta cijena može biti različita ovisno o NUTS zonama?
 
O: Za svaku vrstu unutar Poglavlja II Uredbu ZUT, država članica može uspostaviti jedinstvenu cijenu za svoje cjelokupni teritorij, ili više cijena ako uzima u obzir specifičnost određenih područja. Ipak, ovo ne smije dovesti do rascjepkavanja unutarnjeg tržišta i mora se moći kontrolirati. Svaka cijena aktiviranja mora udovoljiti kriterijima iz članka 31. Uredbe ZUT-a.
 
P: Da li se moraju uzeti u obzir faktori konverzije kako bi se odredila cijena aktiviranja za svaku pojedinu kategoriju proizvoda (veličina, kvaliteta i prezentacija)?
 
O: Ne. Država članica može odrediti različite cijene za različite kategorije proizvoda, uzimajući u obzir članak 31. Uredbe ZUT, ali ne mora koristiti faktore konverzije koji su se koristili do kraja 2013. godine za određivanje cijene povlačenja s tržišta.
 
P: Jesu li organizacije proizvođača obvezne predložiti cijenu aktiviranja mehanizma skladištenja?
 
O: Nisu. Prepušteno je državama članicama da donesu konačnu odluku o cijenama koje aktiviraju mehanizam skladištenja.
 
 
P: Može li država članici odobriti cijenu aktiviranja mehanizma skladištenja bez da dodijeli financijsku potporu za skladištenje iz EFPR-a i može li OP financirati skladištenje iz vlastitih izvora bez javne pomoći?
 
O: Može, za oba pitanja.
 
P: Da li Uredba ZUT uspostavlja maksimalni iznos za cijenu aktiviranja?
 
O: Da, iznosi 80 posto ponderirane prosječne cijene proizvoda o kojem se radi u području djelatnosti dotične organizacije proizvođača zabilježene u razdoblju od tri godine prije godine za koju je određena inicijalna cijena. To se može i prilagoditi (članak 31. stavak 3.). Države članice određuju te cijene nakon konzultiranja OP-a.  
 
P: Može li organizacija proizvođača kupovati proizvode svojih članova o svom trošku, po cijeni koja je unaprijed određena i objavljena? I da li potom može stavljati na tržište te proizvode za ljudsku potrošnju?
 
O: Može. Ali ako OP zabrani svojim članovima prodaju njihovih proizvoda po danoj cijeni, ta cijena će se tretirati kao minimalna i biti će suprotna pravilima o tržišnom natjecanju. Čak i ako je objavljena, to ne opravdava utvrđivanje minimalnih cijena.
 
P:  Da li proizvod koji je skladišten sukladno mehanizmu mora nakon skladištenja biti stavljen na tržište kao prva prodaja i da li postoji minimalna količina proizvoda potrebna da bi se kvalificirala za mehanizam skladištenja?
 
O: Ne, ne mora. I ne postoji minimalna količina za skladištenje.
 
P: Može li OP odlučiti koristiti mehanizam skladištenja po nižoj cijeni od cijene aktiviranja koju objave nadležna tijela države članice?
 
O: Ne, ako žele da njihov proizvod koristi mehanizam skladištenja i za to primi potporu kroz EFPR, moraju koristiti relevantnu cijenu aktiviranja. No nakon skladištenja, OP su slobodne prodati proizvode koje ponovno stavljaju na tržište po bilo kojoj cijeni.
 
P: Koliko pokušaja OP mora imati u pogledu prodaje proizvoda da bi se taj proizvod mogao kvalificirati za mehanizam skladištenja?
 
O: Uredba ZUT to ne definira. Uvjet je da je proizvod stavljen na tržište i da nije pronađen kupac po cijeni aktiviranja mehanizma skladištenja.
 
P: Može li OP odabrati da neće koristiti mehanizam skladištenja ukoliko je cijena na tržištu niža od cijene aktiviranja mehanizma skladištenja?
 
O: Može. OP može u tom slučaju staviti na tržište proizvode svojih članova.
 
P: Može li OP primiti financijsku potporu za skladištenje unaprijed?
 
O: Financijska potpora kroz EFPR moguća je tek kada je proizvod ponovno stavljen na tržište za ljudsku upotrebu, tako da je potpora unaprijed moguća jedino iz proračuna država članica.
 
P: Može li se dodijeliti potpora kroz mehanizam skladištenja za količine koje su skladištene i potom ponovno stavljene na tržište u određenoj godini, ako se zahtjev za potporu za to preda sljedeće godine?
 
O: Može. OP može primiti potporu jednom kada su proizvodi ponovno stavljeni na tržište (namijenjeni ljudskoj potrošnji) bez obzira kada je upućen zahtjev za potporu ako su ispunjena ova dva uvjeta:
- država članica je predvidjela udio potpore iz EFPR-a za mehanizam skladištenja
- zadovoljeni su uvjeti iz članaka 30. I 31. Uredbe (EU) br. 1379/2013.
 
P: Koji troškovi (tehnički i financijski) su prihvatljivi za potporu kako je regulirano člankom 67. Uredbe EFPR i da li ovi troškovi trebaju biti razdvojeni?
 
O: Tehnički troškovi se izračunavaju kao troškovi rada, režija, transporta i drugih operativnih troškova koji proizlaze iz skladištenje (npr. skladištenje žive ribe, smrzavanje, soljenje, sušenje, mariniranje i sl.). Nadležna tijela države članice moraju definirati koji točno troškovi će biti prihvatljivi za pojedinu aktivnost skladištenja pri čemu mogu odrediti da će se troškovi temeljiti na kriterijima primjerice vrste stabiliziranja proizvoda (npr. smrzavanje, soljenje), prezentacije (npr. fileti) i vrste. Nadležna tijela država članica odabiru najprikladniju metodu izračuna ovih troškova temeljenu na povijesnim podacima i pod uvjetom da ne rezultira nerazmjernom kompenzacijom. Osim tehničkih troškova, financijski troškovi su primjerice iznosi proizišli iz primjene nacionalne kamatne stope.
U svrhu preciznosti i transparentnosti, opis metoda za izračun pojedinih troškova, treba biti razdvojen i ne postoji obveza javnog prezentiranja tehničkih i financijskih troškova prije same dodjele potpore, ali bi takvo nešto doprinijelo većoj transparentnosti.